Povijest  sela:

 

       Sama povijest nastanka sela je dosta neistrazena, a jedina saznanja o nastanku sela temelje se na legendama za koje nikad nije utvrdjeno dali su istinite. Prema jednoj legendi, prvi stanovnici sela došli su iz dalmacije i primorskih krajeva najvjerovatnije u 14. stoljecu, kada se u tim krajevima pojavila  kuga, pa je tamošnje stanovništvo spas potrazilo u unutrašnjosti Bosne. Pretpostavlje se da je jedna takva grupa ljudi došla i na prostore današnjeg Mira, gdje su našli svoj mir, te tako i nazvali svoje selo – Mir. Poveznica s ovom legendom su i pojedina prezimena sa Mira (Miocevic, Radoš, Bozic, Grabovac) koja se i danas mogu pronaci u Dalmaciji i Hercegovini, gdje su starosjedioci.

        

        Postoje i neke druge legende, ali kako sa sigurnošcu ni za jednu od njih nemozemo utvrditi da su istinite posvetit cemo se stvarima za koje znamo da su tocne, a navedenu legendu ostavicemo samo kao primjer.

Što sa sigurnošću mozemo reći jest to da su Mirjani oduvijek zivili tezacki, obradjujuci ionako škrtu i neravnu zemlju, a mnogi muškarci su uz ratarstvo i stocarstvo radili i u okolnim preduzecima, rudnicima itd. Veliki korak ka opstanku sela predstavlja izgradnja niskonaponske elektromreze, što je ucinjeno neposretno pred II. svjetski rat  1938/39.god. kada je selo dobilo struju s tzv. Uspinjace – Bijelog Borja.

       

        Sami II. svjetski rat svim je Mirjanima ostao u tuznom i bolnom sjecanju. Za vrijeme rata ubijeno je 11 mjestana sela,  13 ih je nestalo 1945. godine (pretpostavlja se da su svi stradali na kriznom putu), a jedan mjestanin je ubijen u zatvoru. Ovim se stradanjima mogu pridodati i patnje petorice mjestana (Karlo Miocevic, Bozo Miocevic, Pavo Miocevic, Jurkan Miocevic i Ivan Rados), sudionika kriznog puta, koji su prezivjeli zahvaljujuci svojoj tjelesnoj i dusevnoj izdrzljivosti. Uz sve to mjestani su u dva navrata i napustali svoje selo, prvi put 1941./42. god. bjezeci pred cetnicima, a drugi put 1948. god. (oko cetiri mjeseca), kada su pobjegli od „šumnjaka“ (oni koji se nisu predali novoj vlasti i krili se po sumama u okolici sela) i izbjegli na Vrhovinu (Przice, Tisovce i Dastansko).

Neposredno nakon zavrsetka II. svjetskog rata dogodila se i demografska obnova sela – udajom i zenidbom, uglavnom izmedju samih mjestana i mjestanki, kada su pojedine obitelji za samo nekoliko godina dobile vise djece. Samim tim i raniji uvjeti stanovanja nisu vise zadovoljavali potrebe mjestana te se pocelo sa izgradnjom novih i modernijih kuca, tako da se za relativno kratko vrijeme izgradilo 13 novih a dogradjeno je 16 kuca. U to vrijeme osim novih kuca, izgradjeno je i nekoliko objekata za potrebe cijelog sela poput:

 

• kapelica na mjesnom groblju na Lipi (pocetkom 60-ih godina)

• seoski dom (1964. god)

• kaptirani izvori Rakita i Bunar, te vodovod do javne cesme  u selu (krajem 60-ih god)

• put Tisovci – Mir u duzini od oko 4km (1974./75. god)

        Izgradnju navedenih objekata financirali su sami mjestani putem samodoprinosa u novcu i radnoj snazi, tj. radnim akcijama.

        

        Gradnja vodovoda zapocela je 1981. godine, a objekt je svecano pusten u upotrebu 1983. god. Nakon zavrsetka gradnje ovog objekta selo u potpunosti dobiva suvremeni izgled. Voda se uvodi u svaku kucu, grade se kupaonice (banje), a potom 1984. god. u selu je izgradjena i kanalizacijska mreza. Koncem 80-ih godina ogradjeno je i mjesno groblje novom zeljeznom ogradom, a izgradjena je i nova prodavaonica na Lipi prekoputa groblja.

        

        Pocetkom devedesetih godina proslog stoljeca zapocinju krvavi sukobi na podrucju cijele Bosne. Izostavljen nije ni Mir, koga su mjestani napustili 02.11.1993.pred ofenzivom Armije BiH. Nakon protjerivanja seljana pljackaju se sve kuce, a kada se vise nije imalo sta pljackati pocinje paljenje i rusenje kuca.

Krajem kolovoza 1998. godine zapoceta je obnova porusenih domova te se prvi Mirjani odlucuju za  povratak na selo (Slavko Miocevic, Ilija Miocevic – Majstor, Marija Miocevic, Anica Grabovac i Mijo Miocevic – Jurcin).

Samim tim zavrseno je povijesno razdoblje sela i pocela je teci surova i teska stvarnost. Nadajmo se da, kada u nekoj dalekoj buducnosti, neko drugi bude pisao povijest sela, nece morati pisati ovako tuzne cinjenice nego da ce u buducoj povijesti biti puno vise svjetlijih i lijepsih trenutaka. I na nama je da u tome pomognemo.

(Sadržaj preuzet iz knjige "Selo Mir - Vareš"  Mladena Radoša)